Par godina unazad, preporukom, do mene je došao roditelj sa problemom kako pomoći djetetu da prevaziđe strah od škole. Simptomi su bili i fizički i emotivni: mrzovoljnost, bolovi u stomaku, povraćanje svaki put kada se približi školskoj zgradi, loši odnosi, povlačenje…
Roditelj je bio zainteresovan i spreman na saradnju što je bilo ključno za uspjeh. Održao sam najdužu sesiju do tada, skoro 3 sata. Problem je riješen u narednih sedam dana. Ovo su ukratko bile tačke našeg razgovora:
– razlozi (vršnjaci, roditelji, nastavnici, emocije)
– emocije (priznati, aktivno slušanje)
– ohrabrivanje (dijete apsolutno mora znati da je roditelj uz njega)
– ne kažnjavati (ne ismijavati, ne ponižavati, ne prijetiti, ne ignorisati)
– ponašanje roditelja (biti svjestan svojih emocija, modelirati upravljanje stresom)
– razgovor sa razrednicom
– svakodnevni razgovor sa djetetom o važnosti pohađanja škole
– izbor (dijete samo nudi rješenja)- opuštanje (tehnike opuštanja za dijete koje roditelj inicira i podučava dijete)
– vizualizacija (tehnika zamišljanja odlaska u školu korak po korak)
– šta je strah i kako se nositi sa njim (crtež, glina, razgovor, esej)- igranje uloga (simuliranje odlaska u školu)
– zašto se ne trebamo boriti sa strahom već ga priznati, prihvatiti, hodati sa njim, dati si vremena.
Sedam dana je bilo potrebno roditelju da pomogne djetetu prevladati strah i naučiti nešto iz njega. Pozdravljam tog roditelja ako se prepozna u ovom tekstu. I danas se sjećam žara, strpljenja i želje da pomogne svom djetetu i upornosti koja je dala rezultate.
Možemo naučiti prevladati strahove i pomoći drugima da prevladaju svoje.
