Naši strahovi utiču na našu djecu više nego mislimo. Jedan takav strah je da nismo ili nećemo biti voljeni. Svi želimo biti voljeni. Ako tu želju nismo ispunili u djetinjstvu ili ćemo tražiti ljubav ili se zatvoriti za nju. Nerazrješenje tog našeg straha (i svih drugih naših strahova) kontaminira naše roditeljstvo pa ugađamo djeci, kupujemo ljubav, teško postavljamo granice, djetetov otpor smatramo odbijanjem, djetetove reakcije smatramo napadom na našu ličnost, ljutimo se na dijete jer nismo u doticaju sa sobom i to sve ostavlja posljedice na naše dijete jer reagujemo na način koji ne vodi zdravom razvoju ličnosti djeteta. Sličnih strahova koje smo mogli razviti u djetinjstvu ima mnogo. Neke smo možda uspješno riješili sa sobom neke nismo. Možemo naučiti razriješiti ovakve strahove i biti spremniji uspostaviti zdrave odnose sa djecom i drugima. Za to je potrebno strpljenje, hrabrost i posvećenost.
