Dan u životu malog istraživača

Budim se i ne sjećam se tačno šta sam sanjao. Koji je danas dan? Ponedjeljak. Jupi jee, idem u Sinapse! Jutros kasnimo jer smo se svi opustili. Vikend je iza nas. Mama javlja Belmi da ćemo kasniti 20 minuta. Stižem u Sinapse.

Većina drugara je već tu. Radujem se drugarima. Pričamo jedni drugima šta smo radili preko vikenda. Evo, sada smo svi tu i počinje zabava, kreće muzika i zagrijavanje. Skačemo, preskačemo, plešemo, vrtimo se i razvlačimo na stotinu načina. Onda nam Belma priprema poligon koji zovemo zbunjola. Baš volim zbunjolu, tjera me da razmišljam. Svaki put sam sve uspješniji iako su zbunjole svaki dan sve komplikovanije. Onda ide moj omiljeni dio. Belma nam čita priču ili glumi sadržaj priče sa lutkicama (umjesto lutkica nekada to budu i obične olovke, predmeti iz našeg okruženja, šerpice, autići, loptice), a nekad i priredi neki igrokaz, a mi, mali istraživači uživamo i na kraju pokušavamo pogoditi šta nam je današnja tema. Uvijek je priča povezana sa temom na neki način. Razgovaramo o priči, likovima, osjećanjima, povezujemo sa situacijama iz našeg stvarnog života, smišljamo nove zaplete i nove završetke. Kada pogodimo temu ide igra asocijacija na tu temu. To nas uvijek dobro nasmije.

Danas čitamo priču o jednom velikom umjetniku (Pablo Picasso) i kako se njegovo ime sastoji od puno riječi (brojali smo riječi a onda smo naučili da se riječi sastoje od slova). Već sam davno čuo za slova, znam ih prepoznati. Poredili smo riječi po veličini tj. koja riječ u Pikasovom imenu ima više slova. Stavljali smo znakove veće, manje i jednako, Belma nam je rekla da je to matematika.

Nakon igrice već smo svi žedni i pomalo gladni. Srećom dolazi voćna užina. Poslije užine nastavljamo sa radom. I ja radim, kao i moja mama, samo ona nekad dođe umorna sa posla, a ja bih u Sinapsama radio non stop. Svi jedva čekamo da vidimo gdje će nas ovaj umjetnik, Picasso odvesti. Belma nam je pokazala neku sliku. Onako na prvu, slika je bila baš čudna, nisam nigdje vidio takvu sliku. Posmatrali smo je i svako je rekao šta vidi na slici. Belma nam je rekla da je to Picassovo djelo „Žena koja plače“. Vidjeli smo puno detalja na slici. Neke ni Belma nije vidjela ranije pa nam je bilo drago što nas je pitala šta sve vidimo i rekla nam da se zadubimo. Na kraju smo kroz razgovor došli do suza i maramica. Pričali smo kada mi plačemo (kada nas nešto boli, kada smo tužni, uplašeni, kada nas neko udari, ali plačemo i kada smo sretni). Onda je bilo jedno zanimljivo pitanje. Znamo li kakvog su okusa suze? Ih kako ne znam, ližem ih svaki put i super su slane baš kao more. Pokušali smo se sjetiti kada još plačemo.

Tako smo se i sjetili kuhinje, kuhanja ručka i crvenog luka. Povezali smo suze i sa lukom. Mirisali smo luk. Naučili smo koje vrste luka postoje. Pokušali smo da izazovemo suze pomoću luka. Rezali smo luk, stavili smo zaštitne naočale, a onda smo rezali bez naočala. Ponekom je oko zasuzilo. Gledali smo luk pod mikroskopom. Pokušali smo da naslikamo ono što smo vidjeli ispod mikroskopa. Pričali smo o vitaminima, posebno o vitaminu C, kako je luk zdrav i kako ga trebamo jesti što češće. Pričali smo priču o dječaku koji nije baš volio da jede voće i povrće i kako je volio da jede picu i pomfrit i htio je da to jede svaki dan. Spomenuli smo da je luk prirodni antibiotik (antibiotik kao neki sirupi koje pijemo kada smo baš bolesni, samo što nisu prirodni) i da postoji čaj od luka (pijemo ga kada puno kašljemo). Neko je rekao da voli da jede luk, dok su neki imali izraz bljak. Pričali smo koje voće i povrće još u sebi sadrži vitamin C. Belma nam je pokazala kako se piše slovo C i onda smo i mi vježbali pisanje slova C. Vidjeli smo da slovo C može da bude i malo pa smo se okušali i u pisanju malecnog slova C. Nekima je dobro išlo, neki su se morali više truditi, ali nije bilo odustajanja.

Griješili smo, ali naučili smo da se iz grešaka uči. Onda smo se igrali igrice sa kockicama tj. sami smo pomoću brojeva i različitih elemenata lica pomoću papira i makaza napravili našu sliku “Žene koja plače”. Brzo nam je vrijeme prolazilo i tako stiže i ručak. E za ručak nova priča. Moram vam reći da kada sam tek počeo dolaziti u Sinapse ručak mi je bio izazov. Tamo se za ručak jede puno povrća, a to i nisu baš moja omiljena jela. Ali vremenom kroz boravak u Sinapsama i kroz različite teme o kojima smo pričali naučio sam koliko je za moje zdravlje važno jesti raznovrsnu hranu.

Poslije ručka idemo vani. Super mi je jer izlazimo bez obzira kakve su vremenske prilike (nema ružnog vremena). Vani trčimo, zabavljamo se, preskačemo štrik, igramo se svojih igrica, ali nas uče i nekim starim, zaboravljenim igricama, igricama kojih su se igrali naši roditelji. Nakon dva sata uživanja vani idemo nazad u Sinapse. Onda slijedi presvlačenje (dođemo baš prljavi) i meditiramo. Meditiramo, opuštamo se i nakon toga razgovaramo (ako je bilo nekih neželjenih situacija u parku o kojima trebamo prodiskutovati). Jedemo užinu. Još malo pa će roditelji početi dolaziti po nas. Nadam se da će moji bar malo da zakasne. Radimo neke super zagonetke i osmosmjerke. Druga grupa od drvenih letvica pravi neki svoj svijet iz mašte. Treća grupa lista neke slikovnice i ko fol čitaju jedni drugima…I tako vam je u Sinapsama. Svaki dan druga tema. Nikada ne znate gdje će vas odvesti. Putujemo, glumimo, pjevamo, sviramo, računamo, pišemo i još punooo toga.